20.08.2011., subota
U ZNOJU LICA SVOGA – čudovište iz fit-nessa
|
Početkom proljeća moja draga i ja smo odlučili pogledati što sve nudi obližnji nam fitness centar maštovita imena „Fitness Studio“ koji se nalazio u velikoj zgradi ponad dvoetažnog dućana namijenjenog građevinskim radnicima, hobby majstorima i manijacima s bušilicama a da pritom ne mislim na zubare.(za one koji su pažljivo čitali prvi dio, da, imao sam najbolju namjeru krenuti u jesen ali, kako Einstein kaže, vrijeme je relativno. A kad još uz to i stalno kiši a kasnije je hladno, volja nekako splasne) Pri prijemnom pultu nas je dočekala djevojka zgodna lica i ramena kao u lučkog radnika odjevena u triko bez rukava koji je otkrivao ruke koje su izgledale kao da bi bez većeg problema mogle pretrgati telefonski imenik. Na upit gdje i od koga bi mogli saznati što sve “F.S.” nudi i koliko bi nas to koštalo bili smo zamoljeni malo pričekati dok ne dođe osoba odgovorna za odnošaje s javnošću, što bi reklo – s nama. Momak koji se pojavio bio je izbrijani tip od kakvih 35 godina odjeven u lagano odijelo koje kao da mu je jedina namjena bila pokazati kako je teško takvo tijelo smjestiti u nj. Ljubazno nas je poveo okolo objašnjavajući gdje se što nalazi; nekoliko dvorana za aerobik Tae-bo i ostale sado-mazo aktivnosti, prostorije prepune raznih sprava od kojih bi i Torquemada zazirao, svlačiona, tuševi, sauna... nema čega nije bilo. Na nekim od sprava vježbalo je par ljudi koji su izgledali kao da bi vrlo rado bili negdje drugdje, po mogućnosti na mjestu gdje se dijele kokteli sa slamkama i onim malim papirnatim kišobrančićima. Produžetak prijemnog pulta služio je kao šank za posluživanje osvježavajućih napitaka, raznih dijetetskih proizvoda i čudotvornih pripravaka za bolje vježbanje i brže postizanje rezultata, ma kakvi oni bili. Siguran sam da se negdje ispod pulta krilo i mjesto gdje drže pribor za prvu pomoć i reanimaciju kilavaca koji kada prvi puta dođu u teretanu, stanu vježbati kao da ništa drugo nisu radili zadnja tri mjeseca. Nakon razgledavanja nas je naš vodič posjeo u malu kancelariju, smjestio svoju tjelesinu za radni stol nasuprot nama i na tipkovnici računala otipkao par partitura iz “Aide”. Nakon što smo mu dali svoje osobne i predsobne podatke zapitao nas je za koji smo aranžman zainteresirani. U ponudi su bila tri komada: Standard, Premium i Platinum plus, što bi u prijevodu značilo skupo, vrlo skupo, i bezobrazno skupo. Standard aranžman je nudio korištenje svih sprava i aktivnosti poput Tae-bo, vježbi za kralježnicu i slično koji su se odvijali svakog dana u večernjim satima, uz korištenje saune, parne kupelji i, naravno, tuševa sa svlačionom. Premium je Standard paket uz dodatak korištenja parkirališnog mjesta u podzemnoj garaži, odjela za čuvanje djece za vrijeme vježbanja i vlastitog trenera sa raznim poticajnim sredstvima poput bičevanja, prijetnji mučenja strujom ili puštanja Folk-muzike. Platinum plus sadrži Premium aranžman plus zamjenika koji će vježbati i znojiti se umjesto platioca. Oboje smo se odlučili za najobičniji Standard aranžman, čisti iz ekonomskih pobuda. Nakon male financijske transakcije i dobivanja članske iskaznice, pao je dogovor da već sutra navratimo e ne bi li nas testirali i vidjeli u kakvoj smo kondiciji te u skladu s time napravili program vježbi. Slijedeći dan osvanusmo tamo u odjeći za vježbanje. Što znači da sam ja nosio neku staru pamučnu majicu izblijedjele boje, donji dio trenirke i tenisice stare barem 3 godine ali još uvijek nosive a moja draga novi sportski komplet sačinjen od uske majice i istobojno dizajnirane vruće hlačice te tenisice koje nisu prošle niti pola kilometra, naravno, bojom usklađene s odjećom. Svaki je dobio po jednog trenera s kojim će proći pojedine sprave, odrediti tempo i trenutnu mogućnost i po tome odrediti i daljnji izgled vježbanja. Moja draga je dobila zgodnog mladog trenera nevjerojatno širokih ramena, masivnih ali njegovanih ruku te struka za koje bi profesionalne manekenke dale dva para kirurški odstranjenih rebara. Ja sam dobio upravo prekrasnu dvadesetčetverogodišnju djevojku koja se zvala Ana i za koju sam potom saznao da je profesionalna trenerica fitnessa i model za odjeću namijenjenu aktivnostima u slobodno vrijeme. Nisam se usudio pitati uključuje li to i predmete od kože, latexa i čipke. Vjerojatno joj je karijera s obje strane cvjetala sudeći po njezinom vretenastom tijelu utegnuto u oskudnu opravu koja je po količini tkanine više ličila na nešto što se nosi ispod normalne odjeće. Odmah na početku izmjerila mi je puls i tlak i malo se zabrinula zbog lagano povećanih vrijednosti ali ja sam smatrao da je već sama njezina blizina povećala vrijednosti za barem 20%. Imala je upravo savršeno ravnu plavu kosu koja je poput slapa padala preko čvrstih ali oblih ramena do tik ispod ugodno zategnutih lopatica. Za prvu vježbu postavila me na traku za trčanje i uključila na 8 km/sat. Budući sam još u odličnoj formi, zahvaljujući između ostalog i srednjoškolskim natjecanjima u šahu, nasmiješio sam joj se i kazao da ja mogu podnijeti puno više, te samostalno namjestio spravu na 10 kilometara na sat. Nakon što je skoro punu minutu stajala pokraj mene jamačno zadivljena mojom kondicijom (Bože, kako žena ima lijep osmjeh), rekla je da mora obaviti nešto u prijemnom dijelu i da će doći za deset minuta. Dok nje nije bilo (već mi nedostaje) ja sam na displeju pratio svoje napredovanje prikazano u metrima. Nakon više od 250 metara smatrao sam da sam za prvi put dosta postigao i htio samo na trenutak stati i doći do daha. Na žalost zaboravio sam da se traka kreće trčao ja ili ne tako da sam se u trenu našao katapultiran u zid dva metra iza sebe. Srećom nikog nije bilo u tom inače izdvojenom dijelu teretane da vidi moju sramotu. Malo uzdrman te natučen uspio sam se održati na nogama. Oporavio sam se nakon nekoliko minuta i ponovo hrabro navalio na trčanje taman u trenutku kada se božica fitnessa vratila. Bila je impresionirana mojom dobrom formom te činjenicom da se nisam niti oznojio. Moja draga je za to vrijeme uživala punu pažnju svog mišićavca koji joj je pored neke sprave zorno prikazivao na stražnjem dijelu njezine butine do koje se granice mišić treba istegnuti. Njegove ruke ni u kom trenutku nisu dodirnule njezinu kožu što je dobro jer da je, dobio bi on svoje. Ne bi štedio riječi. Slijedeće na redu je bio test snage. Plavokosa vila me polegla na klupu te zadala da iz tog položaja dižem veliku tešku željeznu šipku. Kako sam imao laganih problema oko održavanja njezine ravnoteže, na trenutak me zamijenila, sama legla na klupu i pokazala mi ispravan hvat. Na žalost nisam puno upamtio kako se pravilno drži šipka budući sam kao opčinjen promatrao kako njezin grudni koš svom silom pokušava poderati materijal s kojim je bio sputan i pobjeći u okolni prostor. Budući je dizanje nama muškarcima u krvi, nije dugo prošlo i shvatio sam pravilan način držanja šipke. Negdje sa susjednog kraja prostorije čuo sam zvonki smijeh svoje drage koja se očigledno isto tako dobro zabavljala sa Mr. Bicepsom. Međutim, već nakon jedne serije od petnaestak dizanja na tu užasno tešku šipku Ana je dodala po uteg s strane tako da je cijela nevjerojatno teška stvar sad bila teža za cijelih pet kilograma. Dok sam se drhtavih ruku borio protiv da mi barem dvije tone teška šipka ne padne na vrat i udavi me, Ana je cokćući svojim sočnim punim usnama zapisivala nešto u listu za individualni trening. Vjerojatno je očarana mojim mogućnostima. Slijedeće je slijedio simulator stepenica na kojem sam trebao slijedećih sedam minuta vježbati nožne mišiće. Njezini savršeno istrenirani mišići istegnuli su se na njezinim dugim nogama dok je na vlastitom tijelu pokazivala za koju grupu mišića je ova vježba dobra. Osobno sam nalazio da postoje barem još nekoliko vježbi koje bi dobro činili njezinim nožnim mišićima. Nakon što sam se, po mom mišljenju, popeo barem do četrdesetog kata bacio sam pogled na pokazatelj vremena na spravi i shvatio da vježbam tek dvije minute. Moje noge lagano su postajale olovni utezi a moja pluća zviždala su poput propuha u Batmanovim pećinama iako u životu nisam popušio nijednu cigaretu. Tko je, za Boga miloga izumio spravu koja simulira čovječanstvu toliku mrsku aktivnost da je izumljeno dizalo? Nakon sedam minuta bio sam spreman za jedan mali srčani udar. Imam osjećaj da ću dan nakon ovoga trebati dva sata samo da zavežem vezice na tenisicama. Nakon dvadeset minuta moj se puls vratio u granice poznate ljudskoj rasi tako da me nemilosrdna Ana odmah posjela za stroj za veslanje. I opet nisam mogao a da se ne zapitam, ako je veslanje toliko zdravo, zašto je jedro ikad došlo u praktičnu primjenu a o brodskim motorima da i ne govorim. U jednom trenutku sam primijetio da su joj očnjaci za barem dva milimetra duži od ostalih zubi tako da je imala blago vampirski izgled svaki put kad bi otvorila svoja usta. Kad sam se požalio da me za prvi put možda malo previše tjera, odvratila mi je da je vježbanje zdravo. Nisam joj odgovorio da smatram da je jedina dobra stvar vježbanja to što ću umrijeti zdrav. Sad znam kako su se osjećali robovi na galijama. Budem li imao sreće, možda me kakav daleki potomak Feničana potopi i prekine moje patnje. Ruke me toliko bolje da će vožnja do doma doći u obzir jedino ne budem li morao upravljati volanom. Nakon prijeđenih dvadeset nautičkih milja milostivo mi je dopustila pet minuta odmora. Nakon što se ni nakon deset minuta nisam pojavio pred njom, poslala je golemog trenera s venama na rukama koje bi svakoj medicinskoj sestri izazvale sline na usta, da me izvuče iz muške svlačione. Za kaznu mi je namijenila da vježbam s ručnim bućicama od po pet kilograma. Da sam htio baratati s bućicama bio bih prodavač povrća, umalo sam joj odbrusio ali sam bio previše iscrpljen da bi otvorio usta a i moja draga je koketirala sa skladištem steroida niti pet metara od nas kojem nikako nisam htio dati do znanja da sam na rubu onesvještavanja. Anu sa njezinom hidrogenom sprženom kosom počeo sam mrziti kako nisam mrzio niti osnovnoškolsku profesoricu matematike nakon što nam je počela objašnjavati važnost dijeljenja kolača na trinaest dvadesetina. Da postoji ijedan dio moga tijela koji me ne boli, udario bih je njime. Nakon što sam tjerao muhe sa bućicama po zraku dobrih pet minuta, objavila je da je sad na redu vježbanje tricepsa. Da ti nešto kažem, sestro! Ja nemam tricepse! Ne želim ih imati! I ne želim ikada u životu biti u mogućnosti dotaknuti svoje nožne prste! Ti sa svojim kratkim nogama možda to i možeš ali normalno građeni ljudi poput mene jednu takvu protuprirodnu radnju ne mogu i ne žele! Da je Bog htio da ih mogu dotaknuti, postavio bi ih negdje više na tijelu! Sve to htio sam zavrištati, baciti posljednjim atomima snage prokleto povrće na nju i udaljiti se što dalje od tih sotonista. Naravno, ništa od toga nisam napravio jer je upravo u trenutku, kad su se moja bolna pluća raširila a glasnice napele, doskakutala moja draga svježa i poletna i upitala kako mi ide. Sa zaleđenom facijalnom grimasom koja je mogla označavati nevjerojatnu fizičku bol ili smiješak, zavisi od kuta gledišta, svojim ja-sam-cool glasom odvratih kako sam posve u redu i pogledao u Anu. Da su mi oči televizijski ekrani u njima bi mogla vidjeti dva nišana i crnilo pištoljskih cijevi kako ciljaju u njezinu sljepoočnicu. Nešto od mog latentno prijetećeg držanja mora da se reflektiralo i na nju, ili se jednostavno smilovala na mene, jer je samo klimnula glavom i dodala kako ću svakako vrlo brzo doći u pravu formu. Kako da ne, pomislio sam šepajući prema svlačioni. Ovdje moja noga više neće stupiti. |
25.07.2011., ponedjeljak
U ZNOJU LICA SVOGA – nuzprostorije
|
Na takvom mjestu nije samo vježbalište jedino zanimljivo mjesto. Isto tako puno natjecateljskog duha može biti svlačiona kao i zajednički tuš. Dok za ženski dio ne mogu sa sigurnošću govoriti, budući bi moj ulaz tamo bio okvalificiran kao voajerizam te bio poticaj za masovnu histeriju, muške svlačione pravi su raj za studente psihologije a naročito za one koji se zanimaju za bihevioristiku. Već se po ulazu u svlačionu mogu dobiti prvi dojmovi o ostalim članovima. Neki pri ulasku pristojno pozdrave, neki totalno ignoriraju ostale članove a neki se glasno i srdačno pozdravljaju uz isto tako glasne rasprave o vježbanju prošlog tjedna, koliko su jaja pojeli za doručak ili seksualnim uspjesima prošlog vikenda. Iako odjeća ne čini čovjeka, o njemu puno govori. Budite sigurni da frajeru koji vježba u tanga latex trikou nitko neće okrenuti leđa pod zajedničkim tušem. Ponekad čovjek ima nesreću da se mora presvlačiti pored ormarića osobe koja ili unutra drži danski kozji sir ili bi ozbiljno trebala razmisliti o kupovini novih tenisica. Znate li kako odrediti da li ste antipatični uposleniku koji bilježi dolaske i dijeli ključeve od ormarića? Ukoliko se svaki put pri presvlačenju morate gurati sa još dvojicom koji imaju ormariće lijevo i desno tik do vas dok ostatak svlačione zjapi prazan, sumnje su osnovane. Ti su ormarići toliko uski da se, ako želite nešto izvaditi iz njih, morate postaviti pobočke. Promoćuran te vičan u uočavanju očitog, i tu razlikujem dvoje vrsti ljudi u svlačionicama; jedni, sramežljivi, skidaju se sa ručnikom oko pasa i nakon tuširanja užurbano navlače gaće (pa tek onda normalnijim tempom ostatak svoje odjeće) dok drugi besramno paradiraju okolo goli dok suše kosu ili se važu, obično s ručnikom nonšalantno prebačenim preko ramena. Pod tuševima se duh rivalstva nastavlja. U obliku ponašanja koje se mogu imenovati kao dobro poznato, isključivo muško natjecanje, „čiji je duži“ te takozvanu „igru čekanja“. Kod „čiji je duži“ govorimo o nenapadnom mjerkanju međunožja osobe pored te uspoređivanja sa svojim. Usprkos činjenici da je to jedan od rijetkih anatomskih detalja koja vježbanjem ne raste, dakle, oko toga se ne može ništa učiniti, čest je razlog depresije i kivnosti još dugo nakon napuštanja vježbaone. Igra čekanja se u pravilu igra samo udvoje a objedinjuje fiziološku potrebu sa lijenošću. Koliko puta vam se desilo da ste dobili nagon za pišanjem tek nakon što ste ušli u kadu ili pod tuš? I to opetovano, iako ste mogli otići na zahod prije nego ste stupili pod tuš? Kod kuće to i nije tako veliki problem. Jednostavno otpuštanje par mišića zdjelice i stvar je riješena. (Što? Čujem li ja to zvukove gađenja? Primjedbe tipa ja-to-ne-bi-nikad? Hajde, hajde. Stvar ima i ekološku stranu – istovremeno uriniranje i tuširanje štedi litre vode koju bi potrošili ispiranjem zahoda. Dakle, samo naprijed, dodajte svoj žuti obol za zeleni planet!) Kod zajedničkih tuševa jednostavno ispuštanje urina u Jadranski sliv i nije tako jednostavno. Onaj nabildani tip s ožiljcima po cijelom tijelu možda nije tako ekološki nastrojen, a ako ćemo baš pošteno, jedno je pišati po vlastitim stopalima, a drugo kad stojite u tuđoj pišalini. I zato, iz čiste obazrivosti prema bližnjem svomu, u igri čekanja se tušira toliko dugo dok se onaj drugi ne makne da bi se potom mlazu vode iz tuša slavobitno dodalo svoj žuti mlaz pravac podnog slivnika. Ponekad se nađu dvojica takvih koji čekaju da se onaj drugi makne. U tom slučaju tuširaju se dovoljno dugo dok ne nestane tople vode, ili, najčešće, dok ne odustane onaj koji ima jaču sposobnost kontrole nad vlastitom fiziologijom stići do obližnjeg sanitarnog čvora. |
15.07.2011., petak
U ZNOJU LICA SVOGA – tipizacija
|
Općenito gledajući, postoji nekoliko tipova ljudi koji dolaze u teretanu. Novogodišnji tipovi su oni koji sa početkom kalendarske godine žele promijeniti svoj život a posebice svoje tijelo. S prvim danima Nove godine nahrupe u teretane sa svojom novom odjećom za vježbanje i nadobudno uplate članarinu za slijedećih pola godine. Njihova dobra strana je što nestanu već nakon par tjedana i više se ne pojave. Vlasnici fitness klubova imaju za takve ljude specijalan naziv. Profit. Dvije budale su obično dugogodišnji prijatelji koji su se zajedno i istodobno upisali. Uvijek dolaze skupa i za vrijeme kilava vježbanja škicaju ženske koje dolaze ili odlaze sa satova aerobika, Tae-bo ili joge. Dok mjerkaju pojedine komade gotovo možete vidjeti ocjene u njihovim očima poput onih na klizačkim natjecanjima. 4.5, 6.8, 7.3… Mr. Universe je u dobroj formi i stvarno ima mišiće. Problem je u tome što to svakome daje do znanja svojim šepurenjem i trzanjem prsnih mišića koji izgledaju kao proizvod nedavne nezgode sa pumpom za zrak. Ne može niti trepnuti a da ne napuhne kakav mišić a hoda kao da fizički ne može sastaviti ruke s tijelom. U većini slučajeva je istodobno i Urlikavac koji teretani spada već pod inventar jer u njoj provodi barem tri sata dnevno. Kad vježba na spravama stavlja na najteže opterećenje a ponekad još i dodaje par utega iz odjela za životinje. Pri vježbanju glasno stenje, lupa i urliče od napora kao da je stavljen na muke koje se niti španjolska inkvizicija ne bi sjetila. Spandex dama je jedna od onih koja bi trebala izgubiti barem 12 kilograma prije nego li uopće pomisli uvući svoje tijelo u jedno od uskih trikoa koje nosi a koji je u stanju uvući se u svaku poru na tijelu a nekmoli u Veliki kanjon među njezinim guzovima. U ranim pedesetim godinama života je, obično dođe našminkana kao da dolazi na koncert klasične muzike i čak niti pustinjak koji 50 godina nije vidio ženu a kamoli imao kontakt sa suprotnim spolom ne bi je mogao okvalificirati kao Komad koji je poprilično rijetki primjerak. Obično je riječ o zgodnoj djevojci ili ženi do sredine tridesetih godina sa savršenim tijelom na kojoj bi mogao tući orahe. Ponaša se kao da ne primjećuje nikoga, pri vježbi uvijek radi poze pri kojima muškim članovima hlače postanu neugodno uske i cijeli govor tijela kazuje “da, zgodna sam i toga sam svjesna”. Htio bih biti trener je tip koji fizički nimalo ne izgleda kao da je kompetentan davati bilo kakve savjete o načinu vježbanja ali to ipak čini. Najčešće pokušava dati savjete Komadu i Novogodišnjim tipovima ali ne preže niti od pomaganja Mr. Universu ili čak Urlikavcu. Naravno, njegove savjete nitko ne traži ali ga to ne sprječava od traženja nove žrtve kojoj će prosipati svoja zrnca mudrosti. Tu su još i razni drugi poput tipova sa dlakavim leđima koji se uvijek nastave ispred vas upravo kad vježbajući promatrate svoje tijelo u ogledalu a nakon vježbanja na spravi obavezno ostave za sobom lokvu u kojoj bi patka mogla plivati, tipova odjevenih u uske fosforscentno narančaste trikoe koji ne moraju puno davati do znanja koji spol više preferiraju te marginalni likovi poput mladih djevojaka koje dođu našminkane, odvježbaju 20 minuta i odu te daleko predebele osobe koje se umalo preliju preko klupe kad sjednu na nju a vježbanje koriste kao izliku da se kasnije mogu pošteno najesti, bez grižnje savjesti. |
06.06.2011., ponedjeljak
U ZNOJU LICA SVOGA – uvod
|
Opet sam čvrsto odlučio početi vježbati! Za vrijeme prošlogodišnjeg ljetnog odmora na moru, toliko je nabildanih i dobro građenih momaka plazilo okolo da mi je centar odgovoran za hrvatski jal umah preuzeo više funkcije mozga. I tako sam se odmah tamo, na plaži, čvrsto u sebi zarekao da ću negdje s početka jeseni opet početi vježbati. Svečano objavivši svoju odluku mojoj dragoj, ona me podržala u tome dodavši da će i ona možda krenuti skupa sa mnom e ne bi li zadržala svoju liniju a po mogućnosti ju malo i očvrsnula. Iako sam u svom životu već dva puta ozbiljno prionuo vježbanju te izgrađivanju moje mišićne mase, nekako se nisam mogao natjerati na vježbanje duže od 6 mjeseci, što će reći do dolaska ljeta. Ta tko će se tada znojiti u teretani kad je za jedno pošteno ljetno znojenje dovoljno samo disati. No, iako neku značajniju količinu mišića nisam nabacio, promatranjem ponašanja i općeg ozračja vježbana skupio sam dovoljno materijala koju vam sad podastirem. Ukoliko vježbate na jednom takvom mjestu shvatit ćete o čemu pišem. Ako ne vježbate- trebali bi. Vi kilavci... Postoje dva razloga zašto se dolazi u fitness studio. Za svaki rod po jedan. Muškarci obično žele ojačati svoju muskulaturu; nabaciti nešto mišića na svoje mlohave ručice i od svog trbuha napraviti rifljaču za pranje veša. Mnogi muškarci maštaju o mišićavom trbuhu koji bi po njima trebao izgledati kao da su progutali petnaestak malih kornjačica. Na njihovu žalost, većina njih izgleda kao da su progutali jednu veliku s Galapagosa. Žene dolaze smršaviti; ispeglati trbuhe, učvrstiti stražnjicu i općenito očekuju kao da će pravilnim vježbanjem osim suvišnih kilograma skinuti i nakupljene godine. Često se čude kako se odjeća, koja neko vrijeme stoji u ormaru, može smanjiti za dva broja. Mlađe žene vježbanjem pokušavaju očuvati ono što imaju, mlade majke postnatalnim vježbanjem vratiti svoju prvobitnu figuru a one starije se samozavaravati da će vježbanjem nešto postići. Svaki fitness studio, u narodu obično poznata i kao “teretana” obično je podijeljena u tri tematske cjeline. U prvom dijelu se nalaze razne sprave za vježbanje pojedinih grupa mišića. Drugi dio je, mahom, prazan prostor gdje se odvijaju, obično u večernjim satima, razne vježbe aerobika, Tai-chi te vježbi za trbušne, guzne ili štotigajaznam, recimo, vaginalne mišiće. 99% polaznika su žene te muškarci koji bi radije htjeli biti žene te pokoji voajerski nastrojeni tipovi koji vole gledati oznojene žene. Treći dio je prostor sa slobodnim utezima koji sadrži velike količine željezne rude u obliku okruglih ploča s rupom, raznih šipki na koje se one mogu nataknuti i nabildanih tipova u prerasloj odjeći za trening. Odio sa slobodnim utezima može se još nazvati i „dio za životinje“. U svakoj teretani i fitness klubu postoji jedan takav odio gdje vježbaju skoro isključivo tipovi koji izgledaju kao da su previše eksperimentirali sa steroidima s tijelima koje izgledaju kao da su u njih nagurali nekoliko lubenica. Pri vježbanju često stenju i prave grimase kakvih se ne bi posramio niti Jack Nicholson u svojim najluđim ulogama. Ukoliko se nekakav mlitavi jadnik drzne zaći vježbati u njihov prostor, ubrzo će se naći opkoljen hrpom predimenzioniranih, iskešenih, uspuhanih tipova kojima žile na čelu iskaču od napora i koji pri vježbanju bulje u njega s čekaj-da-završim-s-ovim-pa-si-ti-na-redu pogledom. U slučaju da se neka žena nađe u njihovom okruženju, ona je obično jedna od onih koja umjesto crvenih krvnih zrnca ima male santice leda i u pravilu izgleda poput izašla sa stanica časopisa za bodybuildere. Muški članovi se tada još više trude impresionirati komada baratajući sa silnim kilogramima i hodaju okolo kao da imaju bačve pod rukama. |
06.01.2011., četvrtak
SKIJAŠ
|
Ova priča svojevremeno je kolala Zagrebom kao jedna od urbanih legendi, što znači da se zapravo ne zna da li je istinita ili izmišljotina. Budući je ljudska glupost bezgranična, sve je moguće. Bio jednom jedan grad i u njemu jedna stambena zgrada. Zgrada imaše 4 kata i dva stana na svakom katu čija ulazna vrata gledaše ravno na zajedničko stubište. U toj zgradi stanovahu razni ljudi; Mladi bračni par koji, sudeći po zvukovima koje u večernjim satima prodiru kroz zidove, ima ozbiljnih problema s krevetnim oprugama, usidjelica od 54 godine s drugog kata koja zahtjeva da je se, budući nikad udata, oslovljava sa "gospođice", znatiželjna baba s prvog kata koja zna kad je tko od stanara izašao i vratio se, neafirmirani pisac koji u svoje priče rado stavlja zastarjele izraze poput „imaše“ i „gledaše“ i još mnogi drugi. Jedne večeri adolescent s četvrtog kata, budući su mu roditelji preko vikenda otišli baki, djedi i njihovoj oporuci i ostavili cijeli stan na korištenje, odluči organizirati mali party, samo za uski krug prijatelja te prijatelje prijatelja. Zabava kao zabava, bijaše tu glasne muzike te raznih alkoholnih napitaka. Kako alkohol djeluje na adolescente opisano je na puno stranica raznih knjiga i crnih kronika. I tako jedan adolescentni mužjak pod utjecajem dotičnog kemijskog spoja pronađe negdje u stanu skije s vezovima i pancerice. Što su one tamo radile, a ne bile spremljene negdje u podrumu, ne pitajte me. S obzirom da alkohol čini da ružne žene ne ostanu djevice a najsumanutije ideje postanu potpuno prihvatljive, obuje naš junak pancerice i skije i odluči provesti se njima po stubištu. Stušti se on tako s četvrtog kata pravac prizemlja radeći usput takvu buku da su igle okolnih seizmografskih aparata zadrhtale. Takva buka ne bi promakla niti najgluhljem štićeniku staračkog doma a nekmoli znatiželjci s prvog kata koja se sva narogušena ustoboci pred svojim ulaznim vratima e ne bi li zaustavila te propisno izgrdila delikventa koji krši sva pravila o kućnom redu i miru počevši od paragrafa 2.2 pa naviše. Nažalost, nije uzela u obzir da je delikventu od silnog drmusanja djedmrazovska kapa (ne pitajte) pala na oči pa da se s pravom moglo reći da mu je pao mrak na oči. Tako pomračena uma te izrazito ograničena vidnog polja naleti on pravo pred babu koja od zaprepaštenja zbog iznenadne pojave nepoznatog skijaškog objekta zatetura, izgubi ravnotežu i opruži se u predsoblje svoga stana koliko je duga, široka i artritična. Skijaš, nesvjestan počinjene ljudsko-materijalne štete (slomljen ručni sat i podlaktica koja ga je nosila) produži dalje. Da skratim priču, hitna odveze babu u bolnicu po pitanju postavljanja gipsa. Drugo jutro sazna mamurna grupica preostalih partijaša što je jedan od njih učinio. Počinitelj djela te njegov domaćin odmah odluče posjetiti babu u bolnicu ter joj se ispričati e ne bi li izbjegli sudsku tužbu a možda čak i optužbu za bijeg s mjesta nesreće. Saznaše oni u kojoj bolnici i na kom odjelu leži dotična, kupe žbun cvijeća i zapute se pokunjeno u okajavanje grijeha. Stigli oni u bolnicu, pođoše pravac soba gdje bi nesretna žena trebala ležati a kad ono - nje niotkuda. U sobi neki starčić žut kao limun i s više cjevi prikopčanim po sebi nego li je ima Tokijska vodoopskrba. Zbunjeni zaustaviše jednu medicinsku sestru u prolazu i upitaše je gdje je pacijentica. - Ah, ona. Premještena je na psihijatrijski odjel. - - Psihijatriju?- Začudiše se oni? - Kako to? Mi smo čuli da je slomila ruku. - - Pa da. Ruku smo sredili i zagipsali. - Nasmije se sestra. - Ali, dajte zamislite, pitali smo je kako je slomila ruku, a ona kaže da ju je pokupio skijaš na stubištu! - |
02.12.2010., četvrtak
MEDICINSKA OPREMA OLITI UNUTARNJE VRIJEDNOSTI
|
Postoji jedna vrst tehnike koja je vrlo srodna multimedijalnoj ali to ipak nije. Ti aparati imaju ekrane ali ne služe za gledanje filmova. Imaju zvučnike ali iz njih ne trešte empetrice. Skuplji su od najnovijeg "Bose" i" Bang & Olufsena" ali ih bogataši svejedno nemaju. Imaju veze s raznom tehnikom punoj pretvarača, otpornika, potenciometra i kilometara žica a ipak ih se i hard-core ljubitelji multimedije klone. Drugim riječima, danas ću o - medicinskoj tehnici! Liječnik bez dijagnostičkih aparata je poput žene s AA košaricama - nešto nedostaje. Kao što je stetoskop sastavni dio liječničkog zvanja, čak i ako je dotični oftalmolog, tako niti jedan nosioc titule Dr. med., osim Dr. Albana, ne može puno učiniti bez hrpe medicinskih aparata. Kako je cilj ove kolumne ne samo zabaviti već i podučiti, evo i par činjenica s kojima se kasnije možete prese... hvaliti svojim znanjem. Ako liječnik na osnovu onog što ste mu vi ispričali i onog što je on naučio na fakultetu ne može sam dokučiti što vam je, sva je prilika da će vas poslati na razne „-grafije“ i „-skopije“ e ne bi li netko drugi ustanovio što vam je. „Grafija“ znači "opisivanje“ ili „prikazivanje“. „Skopija“ znači "gledanje" i vrši se raznim aparatima koje, htjeli vi to ili ne, liječnik uvodi u vaše tijelo kroz neke od postojećih otvora ili po potrebi, samovoljno radi nove. Najjednostavniji primjer jedne "grafije" je fotografija - dakle, slikovno prikazivanje. Radiografija znači prikazivanje na rendgenskoj slici. Pornografija bi tako bila "prikazivanje pomičnih slika golih tijela sa težištem na njihovu sredinu". Liječnici koji sa aparaturom za "grafije" i "skopije" rade su specijalisti u toj struci. Recimo, radiolog (rendgenolog), ne samo da sa aparaturom zna upravljati, već zna protumačiti, na samo drugom liječniku razumljivom jeziku, što misli da je na dobivenoj slici vidio. Radiolozi se klone dviju stvari: kontakta sa izravnim sunčevim svjetlom i sa pacijentima. Za rad koriste raznu aparaturu koja odašilje radioaktivitet a za komunikaciju s pacijentima koriste radiološke tehničare. Ako se pacijentu baš i izravno obraćaju, onda samo kratkim "Ne disati!" Počesto zaborave ono "možete disati!" Osim s normalnim rendgenskim aparatom (RTG) rade i s raznom drugom aparaturom, jednom skupljom od druge, imenovane čudnovatim skraćenicama. CT - (računalna tomografija) golem rendgenski aparat u obliku uštipka s rupom u sredini gdje vas gurnu cijelog da bi izašli na ploške. Slikovno rečeno. Jer slike koje on daje pokazuju vaše tijelo kao da ga je netko narezao na pršut. Ne boli ali radi sa zračenjem i predviđen je za koštane dijelove tijela te neke iznutrice. MRT - (Magnetska rezonanca, scintigrafija) rezervirano za mekane dijelove tijela poput mozga, slezene ili diskove kralježnice. Nešto kao CT samo u obliku cijevi za kanalizaciju. Radi bez zračenja ali s vrlo jakim magnetima. Nije za one s titanskim kukovima, pacemakerima i intimnim piercingom. Da ostali liječnici koji rade sa pacijentima ne bi bili zakinuti, i za njih postoji razna aparatura. EKG - Elektrokardiogram. EKG je dobra stvar jer je pacijent 15 minuta u centru pažnje. Ispisana traka izgleda kao nešto što seizmograf bilježi na koncertu grupe „AC-DC“ a na osnovu krivulja liječnik može razlučiti da li vam je srce zdravo ili će kardiolog debelo zaraditi na vama. EKG pod opterećenjem je iskazivanje sadističke crte u kardiologa i u stvari nije za one sa slabim srcem premda se upravo zato radi. EEG - Elektrokardiogram - Mjerenje električne aktivnosti mozga. Čak i kod onih ljudi za koje bi rekli da ga ne koriste, slaba struje danonoćno protječe kroz mozak. Ovisno o njezinoj učestalosti i snazi daljnje će dijagnoze postavljati neurolog, neurokirurg ili psihijatar. Sonografija (Ultrazvuk) je omiljen aparat svih liječnika- specijalista jer je na pacijenta lako ostaviti dobar utisak razaznavanjem u snježnoj oluji na monitoru gdje je gore a gdje dolje. Bez zračenja i neugodnih posljedica, izuzmemo li čišćenje ljepljivog hladnog gela namazanog na problematični dio tijela. "Skopije" obično bole. Iz razloga prethodno opisanih. I ima ih valjda za svaki organ koji u tijelu uopće postoji. Gastroskopija -ponekad nakon puno nekvalitetne gastronomije slijedi kvalitetna gastroskopija - gledanje želuca iznutra pomoć endoskopa - instrumenta sličnog vrtnom crijevu za polijevanje kojeg pacijent mora, manje-više, progutati a kojeg je jednako ugodno progutati kao i metar i pol vrtnog crijeva za polijevanje. Rektoskopija - gledanje debelog crijeva. Iznutra. Kako gastroskop nije dovoljno dugačak da odozgora virne u debelo crijevo, tako se taj instrument mora uvesti s druge strane i mijenja ime u "rektoskop". Većini ljudi izaziva debele graške znoja već sam spomen te pretrage. Artroskopija -Čovjek je valjda jedino biće u svemiru koji je izumio instrument za gledanje u nutrinu vlastitog koljena,i to još od pozadi. Laparoskopija - uz pomoć male kamere nastavljene na dugačak držak liječnik, u pravilu kirurg, može baciti pogled u nutrinu vašeg trbuha ili plućnog koša. Uz pomoć laparoskopskih instrumenata moguće je vršiti i razne operativne zahvate unutar trupa bez da za uspomenu ostavi 50 šavova. Kako babice s placa ne mogu zapamtiti riječ "laparoskopija" tako se često hvale da im je primarijus operirao žuč "laserski". Defibrilator. Nije dijagnostički aparat već jedini medicinski aparat s kojim vas liječnik može povratiti među žive ljude, pod uslovom da se niste dali navabiti kroz onaj famozni tunel prema svjetlu. Primjena ovog aparata znači a.) pacijent je već prošao većinu prije opisanih pretraga b.) Nisu mu puno pomogle Kad na filmu vidite da glavnog glumca uz veliku gungulu i povremeno vikanje "Clear!" oživljavaju strujnim šokovima a pola filmskih sata kasnije junak mlati negativce, to je zahvaljujući defibriltoru. Koji izgledom podsjeća na neku vrst akumulatora prikvačenog na dvije pegle. Naravno da nabrojene „-skopije“ i „-grafije“ nisu sve koje postoje u širokoj paleti medicinske i dijagnostičke aparature. No kako pokusavam u jedan tekst staviti otprilike onoliko cinjenica koliko prosjecni gledatelj RTL-a moze podnijeti, a u duhu predbožićnog raspoloženja, prestat ću vas plašiti daljnjim mogućnostima medicinskog mučenja. Nadam se da ćete se u svom životu što manje susretati s ovom vrstom tehnike (osim kao medicinar, tad je znanje rukovanja njima ne samo poželjno već i unosno) a ako, silom prilika, i budete morali, sjetite se da njima upravljaju profesionalci. I jedan humorist-amater koji ima žarku želju objaviti jednu zbirku humorističnih priča (ili vise, samo recite, imam ja stofa) Pa, ako preživite, a slučajno ste vlasnik nakladničke kuće, nakladničke kućice, ili nečeg nakladničkog bez građevinske dozvole, slobodno mi se javite. Ukoliko me ufati predblagdansko raspolozenje tj budem lijen, iskoristavam priliku i svima želim mirne i blagoslovljene Božićne dane i još puno čitanja mojeg bloga u slijedećoj godini. Po mogućnosti, ne u bolesničkom krevetu. |
22.11.2010., ponedjeljak
|
Strpite se ljudi,uskoro ce biti jos toga |
07.11.2010., nedjelja
TKO JE TKO U MEDICINI: TITULE
|
Često se liječnici oslovljavaju s titulom “Doktor”. No nije svaki doktor istovremeno i liječnik. Doktora ima i u politici, sociologiji ili fizici. Doktor medicine je samo jedna od znanstvenih titula, uz magistra i doktora znanosti a stječe se predanim učenjem i marljivim davanjem ispita na fakultetu. Ili diplomu možete već gotovu kupiti, čime se, međutim, povećava mogućnost revizije vaših dokumenata nakon što kolege primijete da pacijentu, za kojeg se sumnja na upalu slijepog crijeva, umjesto abdomen, pregledavate njegovu desnu nogu. Također postoje i akademske titule vezane za aktivnosti na fakultetu (asistent, docent, profesor). Profesor pak može biti izvanredni (nema veze s kvalitetom njegovog predavanja) ili redovni. Na sve to još dolaze i titule funkcije u ustanovi u kojoj se radi (primarijus, ravnatelj klinike, ravnatelj bolnice) pa to ponekad na pločici za zvono izgleda kao da graver nije imao dovoljno mjesta za sve titule (prim.dr.doc. med. Ivan Guzina). Na vrhu hranidbenog lanca u medicini je doktor medicinskih znanosti. Koji u stvari nema veze s medicinom već s politikom jer jedan takav se obično trsi biti ministar zdravstva Capo neke bolnice je Ravnatelj bolnice što je položaj koji manje ovisi o medicinskom znanju a više o političkoj pripadnosti trenutno vladajuće stranke. Jedan takav kao kućni prijatelj vrijedi više nego najbolje privatno osiguranje. Uz tu dužnost idu i jedna ili više sekretarica te nekoliko lijepih prostorija poput velikog ureda, sobe za sastanke i vlastitog zahoda sa pravim prozorom. Ravnatelj klinike: titula funkcije. Također ima svoju sekretaricu i uvijek je nosioc profesorske titule. Za razliku od ravnatelja bolnice, kojem je glavni alat nalivpero, ravnatelj klinike počesto se znas zabuniti pa napravi i pokoji medicinski zahvat. Profesor (prof. dr): znanstvena titula. Nekada je to značilo da je liječnik tik pred penziju, u moderno doba žestoke konkurencije znači da će vam svoj rad naplatiti skuplje od drugih. Ako nije ravnatelj klinike, onda je šef nekog odjela. Ako na jednom odjelu radi više profesora onda je taj odjel mala bara s puno krokodila. Primarijus (prim. med.): titula koju liječnik dobiva nakon 15 godina rada. Relikvija iz doba komunizma: znači da je dotični bio dovoljno dobar da ostane u bolnici i dovoljno lijen za daljnje stručno usavršavanje. U principu nije titula već dijagnoza. Magistar (dr. mag. med.): znanstvena titula. Završetkom poslijediplomskog specijalističkog studija postaje se magistrom. Dobivanje titule magistra medicine je upozorenje ostalim kolegama da uskoro slijedi i ona profesorska. Docent (doc. med.): akademska titula. Još jedan pretendent na titulu profesora koji se trsi predavati i na medicinskom fakultetu. Dovoljno star da bude iskusan, dovoljno mlad da je još voljan učiti. Specijalizant: zapravo nije titula već kazna. Liječnik koji je na dvogodišnjem putu prema specijalizaciji u određenom području (primjerice; kirurgija, kardiologija, interna…). Smije raditi najgore i najdosadnije poslove a jedina mu je utjeha to da su svi njegovi nadređeni prošli to isto. Otegotna okolnost mu je što su svi njegovi nadređeni prošli to isto i trude se da slijedećoj generaciji bude teže nego je njima bilo. Student medicine: osoba koja se raduje ako je pogreškom nazovete "Doktore". |
01.11.2010., ponedjeljak
TKO JE TKO U MEDICINI : VELIKA VIZITA
|
Želite li saznati tko je tko u nekoj klinici, najbolji način da to saznate je promatranje takozvane Velike vizite. Vizita, znate što je to? Ono kad liječnik u svrhu brzog update informacija upadne pacijentu u sobu, baci pogled na bolesnički karton, ne baci niti pogled na samoga pacijenta (koji svako jutro ipak mora biti tjelesno prisutan), odredi daljnju terapiju i odjuri dalje. Velika vizita je nešto slično samo što su prisutni svi liječnici nekog odjela plus šef klinike. Sličan ritual može se pronaći u katoličkoj Crkvi; u procesiji. Pri kojoj, baš i kao kod Velike vizite, svi učesnici očekuju izlječujuće dijelovanje. I kao i od procesije, najvažnija osoba, u ovom slučaju šef klinike, uvijek ide prva. Iza nje, hijerarhijski posloženi u obliku piramide, idu ostali. Posebno je zanimljivo vidjeti kad se piramida pokuša ugurati u bolesničku sobu; u trideset sekundi se dvadeset liječnika ugurava u prostor od deset kvadrata. Ono što izgleda kao neorganizirano naguravanje u stvari je pomno promišljena koreografija dostojna najkompleksijih masovnih scena neke kazališne predstave. Jer u 29 sekundi po ulazu piramida se mora tako ustrojiti da liječnici iz sobe po hijerarhijskom redu i izađu. A da ne govorim koliko odraslih ljudi pokušavaju svaki za sebe, a opet zajedno, držati svom podređenom vrata sobe otvorena. Dijalozi između liječnika za vrijeme Velike vizite nalikuju na najpomnije smišljene diplomatske izjave dvaju političara koj jedan drugoga nipošto ne žele uvrijediti. Zašto nešto nije pretraženo i tko je kriv za to nikad se ne izriče otvoreno i poimence, (pogotovo ako je liječnik početnik baš tu pretragu predložio a šef odbio zbog njezine opsežnosti i troška) već se uvijek nekako nastoji formulirati u neutralnom obliku. Primjerice - “Plinska kromatografija nije učinjena jer je kromatograf taj dan trebao biti kalibriran” drugi je način za reći - “Zaboravio sam”. |
28.10.2010., četvrtak
TKO JE TKO U MEDICINI : UNIFORME
|
Svi vole uniforme. S tom razlikom da su vojne uniforme omiljenije kod žena a uniforme medicinskih sestra omiljenije kod muškaraca. U određenom trenutku razbacanu po podu spavaće sobe. Uniforma medicinske sestre je, skupa sa kostimima francuske sobarice i švedske mljekarice jedan od omiljenih muških fetiša i mnoge perverz...muškarce s maštom, zgodna žena u uniformi medicinske sestre pali više od te iste žene bez ičeg na sebi. Iz tog razloga, kao i zbog glasina o aferama između sestara i liječnika, medicinske sestre prati glas promiskuitetnih, lakih žena. Drugi riječima, kad operete medicinsku sestru dobijete prljavu vodu i čistu kurvu. Za maštovite i zainteresirane, o ovoj ću temi nastaviti kasnije ali vam neću reći gdje, pa ćete, da bi došli do tog dijela, morati i dalje pratiti moj blog. TKO JE TKO U MEDICINI: BIJELA KUTA Bijela kuta je čudesna stvar. Probajte ga sami obući i vidjet ćete da djeluje poput egzoskeleta: podržava kralježnicu da ravnije stoji a jedna aura važnosti spontano će se stvorit oko vas. Tkanina od koje je kuta rađena poseban je materijal. Dovoljno je kruta da nosioca drži uspravnim pred pacijentima, studentima i podređenim osobljem ali je istodobno i dovoljno savitljiva u prisustvu šefa i ostalih nadređenih osoba TKO JE TKO U MEDICINI: OSTALO OSOBLJE Ministarstvo zdravstva je u nekoliko navrata pokušalo s uniformiranjem ne-liječničkog osoblja kako bi pacijenti lakše mogli razlučiti tko je tko no kako nikad nisu ukinuli prijašnje uniforme nastala je prava zbrka. Evo male pomoći: Viša medicinska sestra: To su one u tamnoplavim uniformama. Postoji i bijela verzija s jednom ili dvije tamno plave crte na okovratniku. Nema veze ako ima samo metar i šezdeset, kao višu sestru oslovljavamo svaku osobu koja je završila Visoku medicinsku školu. Može, ali ne mora biti glavna sestra odjela ili čak glavna sestra klinike. Glavnu sestru bolnice se raspoznaje po tome što sav srednji stručni kadar, uključujući tu i većinu glavnih sestara odjela, bježi pred njom ili se pravi vrlo zaposlen. Po mogućnosti da je taj posao što udaljeniji od glavne sestre bolnice. Medicinska sestra: Trenutnu verziju uniforme ne zna nitko. Opće prihvaćena je kratka plava kuta sa pripadajućom suknjom ili hlačama. Ponekad ukrašena tamnocrvenim mrljama koje su prvobitno kružile po ljudskom krvotoku. Medicinski tehničarTeško razlučiv od liječnika osim što nikada ne nosi kravatu i nema toliko puno kemijskih olovki u džepu na prsima. Ako vidite da nosi nešto što nije vrećica s viskijem i kavom onda je vjerojatno medicinski tehničar. Ako vidite da zaista nešto radi, osim što pije kavu na odjelu, definitivno je tehničar, Operacijske sestre/ instrumentarkeSva u zelenom plus kirurška maska koja zaboravljena visi oko vrata. Rijetko izlaze na otvoreno. Ako je vidite onda ste ili zalutali tamo gdje ne bi smjeli biti ili je ona odlutala iz operacione sale. Pomozite joj i pokažite kojim putem da se vrati u operacionu salu. Učenice srednje medicinske škole možete prepoznati po plavoj kuti i tinejdžerskim prištićima. Do prije 10 godina su nosile i bijelu pregaču te kapicu koja liči na zadnji spojler formule jedan, ali taj običaj izumire. Obično idu u paru ili čoporu. Pomoćno osoblje (čistačice, kuhinjsko osoblje...) Uniforme svih boja uključujući i blijedu verziju kariranih stolnjaka. Ukoliko ima kantu s vodom u ruci, vjerojatno nije doktorica. Ukoliko nosi vrećicu s viskijem i kavom, to radi samo do određene liječničke sobe. Pacijent Da, postoji i nepisani dress-code za pacijente. Obično je riječ o pidžami/spavaćici (ovisno o spolu ili spolnoj orijentaciji) a u zimskim danima preko toga kućni ogrtač, tvz. "šlafrok" ili "bademantl". Vidite li u kakvom kafiću ili negdje vani grupicu ljudi odjevene u kućne ogrtače, nije riječ o netom teleportiranim žrtvama otmice vanzemaljaca već o pacijentima obližnje bolnice na čik-pauzi. |
| < | kolovoz, 2011 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 |
| 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 |
| 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 |
| 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 |
| 29 | 30 | 31 | ||||
Kolovoz 2011 (1)
Srpanj 2011 (2)
Lipanj 2011 (1)
Siječanj 2011 (1)
Prosinac 2010 (1)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (4)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
MEDICINA JE POLA ZDRAVLJA
PRVI MEDICINSKO-HUMORISTIČNI BLOG NA SVIJETU I ŠIRE
Linkovi
Blog.hrForum.hr
Monitor.hr